Kategorija: Povijest i činjenice o biciklizmu
14kol

Najteži bicikl na svijetu djelo je Litvanca Antanasa Kontrimasa. Za Guinnessovu knjigu rekorda izgradio je najteži bicikl u voznom stanju. Težio je impozantnih 1385 kilograma.

1385 kilograma, Litvanac Antanas Kontrimas
1080 kilograma, Nijemac Frank Dose
860 kilograma, Belgijanac Jeff Peeters

 

Najduži bicikl za više ljudi ikad napravljen imao je 20 sjedala i bio dug 42 metra, a težio je 2,5 tone, izradilo ga je sveučilište u Australiji 2015.godine:

14kol

Pojam “bicikl” nije postojao sve do 1860-ih kada su ga smislili Francuzi kako bi opisali novog dvokotača s mehaničkim pogonom.

Bicikl se, prije nego je skovana ta riječ, nazivao velociped.

Prva biciklistička utrka održala se 1868. godine u blizini Pariza. Bila je duga 1,2 kilometara, a pobijedio je James Moore na drvenom biciklu sa željeznim ‘gumama’.

Orville i Wilbur Wright, braća koja su izmislila prvi avion, vodili su jedan mali bic servis u Daytonu, SAD. Radionicu su koristili kako bi izradili letjelicu Wright Flyer.

Thomas Stevens je između 1884. i 1886. prvi u povijesti obišao svijet biciklom.

Fred A. Birchmore (25) biciklom je obišao svijet godine 1935. Cjelokupno putovanje kroz Europu, Aziju, SAD iznosilo je 65000 km. Samo pedaliranje je iznosilo 40000 km dok ostatak otpada na putovanje brodom. Potrošio je sedam pari guma.

Prvi komercijalni model bicikla koji je pušten u prodaju 1868. težio je 80 kilograma.

1975. godine Bell Auto je napravio prvu pravu biciklističku kacigu. Bila je izrađena od tvrde plastike i materijala koji je sličan pjeni. To je bio početak modernih kaciga kakve danas koristimo.

Bicikli su imali gume punjene zrakom prije nego automobili.

Najbrže što je čovjek vozio bicikl na ravnoj površini, bez pomoći, je 144,17 km/h. Rekord je 2016. postavio Todd Reichert.

Profesionalni biciklisti godišnje prijeđu i do 40 000 km.

Biciklisti su u Americi bili sportaši sa najvećom plaćom prije nego je poznati bejzbolaš Babe Ruth prešao u New York Yankees.

Tour de France je jedna od najpoznatijih biciklističkih utrka u svijetu. Prva utrka je održana davne 1903. godine i smatra se da je najveći test izdržljivosti u sportu uopće.

Najdulja biciklistička utrka na svijetu je Red Bull Trans-Siberian Extreme – 9200 kilometara.

Biciklistički Moto Cross (BMX) je osmišljen 1970-ih kao jeftinija alternativa motociklima za motocross.

BMX, ekstremna disciplina biciklističkog utrkivanja, postao je sport 2008. na ljetnim Olimpijskim igrama u Pekingu. Maris Stromberg iz Latvije je osvojio prvu zlatnu medalju u muškoj konkurenciji BMX-a, dok je u ženskoj konkurenciji zlatnu medalju osvojila Anne-Caroline Chausson iz Francuske.

Bicikl uz isti utrošak energije može se voziti tri puta brže nego što se hoda.

Na mjesto jednog automobila može se parkirati oko 15 bicikala, a neki kažu i do 20.

U Kini postoji više od pola milijarde bicikala. Bicikl je u Kinu prvi puta donesen krajem 19. st.

Svake godine se u svijetu proizvede više od 100 milijuna bicikala.

Dostava biciklom se u zadnjih 30-ak godina razvila u važnu industriju, poglavito u gradovima gdje su si kuriri stvorili ugled radi brzine dostave te vještina izbjegavanja gužvi u prometu.

Na starom kontinentu bicikli se često koriste kao prijevozno sredstvo – u Italiji bicikl koriste u 5% svih gradskih putovanja, u Nizozemskoj 30%, a sedam od osam Danaca starijih od 15 godina posjeduje bicikl. U SAD-u je stvar znatno drugačija – bicikl se za prometovanje gradom koristi u manje od 1% slučajeva.

57% stanovnika Amsterdama svakodnevno vozi bicikl.

Neka istraživanja pokazuju da je broj nesreća u biciklizmu, obzirom na prijeđenu kilometražu, 11 puta manji u odnosu na pješake. Opasnost od biciklizma je, obzirom na broj prijeđenih kilometara, oko 100 puta manja nego za pješake i 3-4 puta manja u odnosu na vozače automobila.

Ako usporedimo količinu kalorija potrošenih tijekom vožnje biciklom s brojem kalorija koje izgara automobil, razlika je zapanjujuća. Vozač bicikla sa 100 kalorija može voziti 8 km, dok automobil sa 100 kalorija može voziti samo 85 metara.

 

14kol

Ovisno o namjeni, bicikli se bitno razlikuju po konstrukciji, veličini kotača i širini pneumatika, obliku okvira i upravljača,te drugoj dodatnoj opremi. Sportski bicikli su namijenjeni biciklističkim natjecanjima, tipično su izrađeni od lakših i čvršćih materijala, uz minimum dodatne opreme kao što su blatobrani, svjetla i sl. Bicikli za rekreaciju ili za prijevoz, najčešće imaju dodatnu opremu koja čini vožnju udobnijom ili praktičnijom. Osim uspravnog bicikla postoji i ležeći bicikl na kojem se biciklist nalazi u ležećem ili polu-ležećem položaju.

 

Danas su prema razlici u konstrukciji najčešće korišteni sljedeći modeli:

  • Gradski bicikl, koji se često proizvodi u muškoj i ženskoj inačici, a razlika je u kutu gornje cijevi na okviru. Ovi bicikli često imaju dodatnu opremu radi udobnosti vožnje, kao što su blatobrani, svjetla, košara za stvari i sl.
  • Cestovni bicikl, specifičnog savijenog oblika upravljača, najčešće vrlo tankih guma i oslobođen dodatne opreme radi smanjenja mase. Ovi su bicikli najčešće i najbrži, zbog male mase, manjeg zračnog otpora i otpora kotrljanja.
  • Brdski bicikli, s ravnim upravljačem, čvrstim okvirom od cijevi većeg profila nego li cestovni. Uobičajeno su opremljeni s prednjom amortizirajućom vilicom, a ponekad i sa stražnjim amortizirajućim ovjesom radi prigušenja vibracija uzrokovanih neravnom podlogom prilikom vožnje izvan uređenih putova.
  • BMX je specifična izvedba bicikla manjih kotača i jednostavne konstrukcije.

 

Bicikle možemo još dijeliti i prema drugim kriterijima, kao što su:

  • Broj osoba: najčešći su bicikli za jednu osobu, ali raširen je i tandem, bicikl za dvije osobe. Rjeđe se koriste bicikli za više od dvije osobe, ali je poznato da postoje zanimljive izvedbe bicikala za tri, četiri ili čak u nekim primjerima i više biciklista.
  • Broj prijenosnih omjera i vrsta mjenjača: velika većina bicikala je opremljena mjenjačem brzina, koji omogućava pravilne prijenose snage za različite uvjete vožnje kao što su nizbrdo, uzbrdo ili vožnja po ravnom. Postoje i bicikli sa samo jednim prijenosnim omjerom, bez mjenjača, a u takve spadaju BMX bicikli, dječji bicikli ali i bicikl za pistovna natjecanja na velodromima. Mjenjači se također pojavljuju u različitim izvedbama, od mjenjača ugrađenih u glavčinu kotača pa do mjenjača s lančanicima i lancem koji prebacivanjem lanca između različitih prednjih i stražnjih lančanika mijenjanju prijnosni omjer.
  • Broj kotača: iako je standard od dva kotača na biciklu najrašireniji, često su korištene i trokolice (tricikli), posebno za potrebe prijevoza tereta ili kod dječjih bicikala. Izvedbe s više od tri kotača su rjeđe.

 

14kol

Prvi bicikl u Zagreb donio je Ladislav Beluš 1867. godine sa Svjetske izložbe u Parizu, a već 26. lipnja 1885. godine osniva se i Prvo hrvatsko društvo biciklista koje je promoviralo kultiviranu vožnju kroz grad i organizirajući izlete u okolici Zagreba. Ubrzo se osnivaju brojni klubovi u više gradova, a u Zagrebu to su Hrvatski klub biciklista Sokol 1887., Koturaški klub Sloven 1894., Klub biciklista Velocitas 1892. i Zagrebački koturaški klub Orao 1904. godine.

Prvo zagrebačko biciklističko trkalište izgrađeno je 1891. godine na današnjem Rooseveltovom trgu, dao ga je izgraditi Hrvatski klub biciklista Sokol. Na tom je trkalištu 1892. održano i prvo biciklističko Prvenstvo Hrvatske, Slavonije i Dalmacije u utrci na 5000 metara.

29. lipnja 1886. održana je prva biciklistička utrka u Zagrebu za fond izgradnje HNK, vozila se na Zrinjevcu, a utrkivalo se u dvije kategorije: veliki i mali bicikli.

Prva biciklistička utrka Zrinjevac

 

Od tada do danas odvožene su mnoge utrke, a najpoznatija je Tour of Croatia, utrka duža od 1000 kilometara.

U Hrvatsku se godišnje prosječno uveze oko 200 tisuća bicikli. Najmanji uvoz zabilježili smo krizne 2010. godine kada je ta brojka bila 127 tisuća komada, koje su hrvatski uvoznici platili 90,2 milijuna kuna.

Jedina domaća literatura koja obrađuje anatomiju bicikla i tehničke aspekte je diplomski rad Gordana Krpanca – Konstrukcija brdske dvokolice iz 1991.

 

14kol

Otkriće bicikla nije vezano za jedno određeno vrijeme odnosno ime konkretnog izumitelja. Kroz povijest je bilo više primjera vozila pokretanog ljudskom snagom, ali su često ona bila bitno drugačija od današnjeg koncepta bicikla. Kao prvi vozač bicikla spominje se njemački barun Karl von Drais koji je 1817.g. godine kreirao bicikl koji se pokretao odguravanjem nogama od tla, a koji još postoji u muzeju Paleis het Loo u Apeldoornu, Nizozemska. Taj bicikl je bio gotovo potpuno izrađen od drveta, ovo prijevozno sredstvo bolje znano kao “draisine”, preteča je bicikla kakvog danas poznajemo.

Bicikl Draisine

Između 1850. i 1860. godine je Francuz Ernest Michaux sa svojim učenikom Pierre Lallementom razvijao bicikl s pedalama na prednjem velikom kotaču. Taj je bicikl Michaux kasnije i patentirao. Ovakvi su bicikli bili teško upravljivi i opasni, jer su padovi bili česti. Problemi s upravljanjem su donekle smanjeni uvođenjem upravljača i pomicanjem sjedala u bolji položaj, međutim pravi napredak je bio uvođenje lančanog pogona kojeg su osmislili J. K. Starley, J. H. Lawson, and Shergold. Starleyev model bicikla iz 1885. godine se najčešće smatra prvim modernim biciklom. Daljnje poboljšanje bilo je uvođenje pnemuatskih guma, 1888. godine, koje je uveo Škot John Boyd Dunlop.

Model bicikla iz 19. stoljeća

Osnovni koncept bicikla do današnjih dana nije se bitno mijenjao, osim što je tehnološki napredak donio primjenu kvalitetnijih materijala u izradi, te su današnji bicikli daleko upravljiviji i sigurniji.